NAPOMENA_ Autoimuni protokol opisan u ovom tekstu naslanja se na knjigu Autoimuni nutrivor. Danas bih ga napisala drugačije i nježnije. I dalje ga smatram važnim alatom, ali ne i čarobnim štapićem. AIP nije za svakoga u svakom trenutku. Ova verzija protokola je svjedok vremena u kojem je nastala i istraživanja koja su nam tada bila dostupna.
Autoimuni protokol ili AIP je eliminacijska prehrana koja je nekim ljudima s autoimunim stanjima olakšala simptome. Istraživanja postoje, ali reakcije su individualne i ovise o nizu faktora.
Autoimune bolesti imaju tri faze razvoja i razvijaju se postupno. Faze su koristan model za razumijevanje progresije, ali nije zamjena za individualnu procjenu i ne opisuje svačiji put jednako. Kod dijela ljudi u pozadini mogu biti promjene u crijevima, infekcije, izloženosti iz okoliša, stres i drugi faktori.
Ne postoji jedna univerzalna priča koja vrijedi za sve.
AIP daje sjajne rezultate i kod onih koji nemaju dijagnozu autoimune bolesti, ali imaju neke od stotina simptoma koji se povezuju s različitim autoimunim stanjima.
Liječnici i znanstvenici diljem svijeta proučavali su istraživanja o utjecaju prehrane na zdravlje i imunosni sustav te došli do jako sličnih preporuka. AIP, GAPS, Wahls protokol, SCD, lowFODMAP, SIBO prehrana samo su neke od eliminacijskih prehrana koje se razlikuju prema detaljima (i ciljanoj grupi kojoj mogu donijeti najveće benefite). Imaju sličan cilj privremeno pojednostaviti prehranu i pratiti reakcije tijela.
Problem s autoimunim bolestima je što ih je ponekad teško detektirati i potvrditi dostupnim pretragama, a k tome spadaju u kategoriju ‘nevidljivih bolesti’ s kojima se ‘normalno’ živi.
Oboljele su većinom žene koje su uz kronične bolesnike druga skupina najizloženija medicinskom ‘gaslightingu’. Zato ovdje naglasak stavljam na korake koji su izvedivi i bez krivnje, umjesto na perfekcionizam. Trenutno imamo puno nepoznanica oko okidača autoimunih bolesti, ali kao neki od najčešćih uzroka osim genetike navode se infekcije, izloženost plijesni i/ili teškim metalima, loša prehrana i stil života, a zadnjih godina se sve više spominje i trauma.
Neki od najučestalijih simptoma su fizički (problemi s probavom, napuhnutošću, kilažom, konstantnim umorom, nekvalitetnim snom…), psihički (neurološki problemi) i emocionalni (promjene raspoloženja, sniženo raspoloženje, anksioznost, #brainfog…). Navedeni simptomi ne znače da se nužno radi o autoimunosti.
AUTOIMUNI PROTOKOL
- obnavlja nutritivne rezerve, balansira vitaminsko mineralne neravnoteže
- podržava obnovu sluznice crijeva
- može pomoći stabilizaciji hormonalnog disbalansa, ovisno o uzroku
- može regulirati imunosni sustav utjecajem na upalne procese
Hrana može utjecati na razinu upalnih procesa u tijelu, ali nije jedina poluga. San, stres, infekcije i okoliš često igraju jednako veliku ulogu. #fakatnijesveuhrani
Autoimuni protokol se provodi striktno najmanje mjesec dana, a optimalno 2-3 mjeseca ili dulje (najdulje 2 godine).
Minimalno mjesec dana daje tijelu dovoljno vremena da se promjena uopće može osjetiti, a par mjeseci obično daje jasniju sliku. Ako protokol pogorša simptome, mentalno zdravlje ili odnos prema hrani, to je signal da treba usporiti, pojednostaviti ili potražiti podršku.
U početku se smatralo da je potrebno ostati na protokolu sve do izostanka svih simptoma. Trenutne preporuke naginju tome da se nakon par mjeseci potraži stručna pomoć kako bi se istražili uzroci i odredile ključne prepreke. Ako želiš podršku u procesu eliminacije ili te zanima što još možeš napraviti kako bi cilj bio čim brže i lakše ostvaren, pogledaj pakete konzultacija.
Autoimuni protokol ili eliminacijska prehrana je važan korak prema zdravlju, ali nije svima nužan. Nekima je dovoljno krenuti s osnovama. Više proteina, više povrća, manje ultra procesirane hrane i stabilniji ritam obroka. I to je legitiman početak.
AIP mogu provoditi svi oboljeli od autoimunih bolesti, baš kao i oni čija bolest nije službeno autoimune naravi (npr. endometrioza).
Protokol mogu provoditi i zdrave osobe koje žele biti podrška partneru ili članu obitelji, baš kao i djeca. Kod djece bih bila posebno oprezna. Ima smisla uključiti pedijatra i stručnu osobu za prehranu djece, jer eliminacije treba uskladiti s rastom, školom i socijalnim životom, ne samo s popisom namirnica. Sudeći prema tuđim iskustvima, dječji organizmi su prijemčljivi za dobre promjene te brže reagiraju i kraće se oporavljaju.
AIP je komplementaran farmakoterapiji te ni na koji način nije zamjena za terapiju koju je prepisao liječnik. Postoji mogućnost da će zahvaljujući AIP-u s vremenom biti potrebno titrirati i sniziti terapiju u dogovoru s liječnikom. U tijeku je sve više znanstvenih istraživanja koja potvrđuju kliničko djelovanje prehrane i načina života na zdravlje. Neke od najpoznatijih studija provedene su na grupi oboljelih od Crohnove bolesti i Hashimotu o čemu ću više pisati u drugom dijelu priče o AIP-u.
AIP SE DIJELI U TRI FAZE
- TRANZICIJA- prijelaz na protokol se može provoditi tjednima ili mjesecima, ali može se i krenuti ‘preko noći’ bez pripreme organizma (u ovoj fazi pripremiš plan obroka i organiziraš kuhinju, da protokol ne postane stres)
- ELIMINACIJA- faza u kojoj se određena namirnica ili grupa hrane striktno izbaci iz jelovnika na minimalno mjesec dana, a optimalno 2-3 mjeseca ili dulje (u ovoj fazi pratiš simptome i energiju, i fokusiraš se na dosljednost, ne na savršenstvo)
- NUTRIVOR- eksperimentiranje s dugoročnom održivošću zdravih navika i produbljivanje razumijevanja poruka i potreba tijela. Drugim riječima, znaš što ti je potrebno, kad, u kojoj količini i zašto (gradiš održivost i učiš što tvom tijelu stvarno paše)
Na AIP-u je dozvoljeno meso, riba, iznutrice, voće (do 20 grama fruktoze dnevno) i povrće (osim pomoćnica poput krumpira, paprike, rajčice…).
Za AIP nije potrebna fizička priprema, osim nabavke namirnica i recepata, ali je važna dobra mentalna priprema. Iz iskustva i razgovora s ljudima na protokolu pokazalo se da prvi dani mogu biti posebno izazovni, a žudnje intenzivne. Okolina ponekad nema razumijevanja ili postavlja previše pitanja čime dodatno otežava proces.
Autoimuni protokol je avantura upoznavanje sebe na razinama za koje možda ni ne znaš da postoje, ali ako želiš raditi prema iscjeljenju, pomaže obuhvatiti više elemenata zdravlja, i fizičko i mentalno.
Ne moraš sve istovremeno, prati svoj tempo i nastavi raditi korake.
U prvih mjesec dana protokola možda se neće dogoditi baš ništa. Ponekad je potrebno nekoliko mjeseci za prve rezultate na nalazima, apetitu, probavi i simptomima. Ipak, dok ne probaš ne možeš znati hoćeš li biti u grupi koja je za svega 6 tjedana postigla remisiju. Neki promjene osjete brzo, neki sporo, a neki ne dožive ono što su očekivali. To nije neuspjeh, nego informacija.
Prijavi se na newsletter u kojem pišem o različitim aspektima autoimunosti, a ne samo o hrani.
EDIT: Početkom 2024. autoimuni protokol dobio je još jednu, službenu verziju protokola. Saznaj sve o Modificiranom AIP-u.