Živimo u vremenu kronične preplavljenosti. Inflacija, kontinuirana izloženost lošim vijestima, prijetnja trećim svjetskim (nuklearnim) ratom i ukidanje osnovnih ljudskih prava za živčani sustav nisu pozadinska buka, nego stalni stresor. Nije sve trauma, ali nije ni sve ‘samo stres’. Razlika je važna.
ŠTO JE TRAUMA?
Trauma je odgovor na duboko uznemirujuću situaciju ili događaj (npr. nesreća, prirodna katastrofa, fizičko ili seksualno nasilje, zlostavljanje, životno ugrožavajuća bolest, gubitak voljene osobe, pandemija…) koji mijenja kemiju mozga.
Trauma može biti i medicinske ili financijske naravi. Može uzrokovati golemu količinu stresa te preplaviti pojedinca i onemogućiti da integrira emocije, izazivajući osjećaj bespomoćnosti što s vremenom dovodi do ozbiljnih, dugoročnih, negativnih posljedica.
Kada nismo u stanju isprocesuirati traumu ili ne znamo kako samoregulirati autonomni živčani sustav, uobičajene reakcije neposredno poslije traumatičnog događaja su osjećaj nesigurnosti, uznemirenost i nepovjerljivost, a česti su i poremećaji spavanja te opsesivne misli i ponašanja.
Nekoliko mjeseci nakon proživljene traume može se javiti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), ali nije neobično ni da prođe mnogo više vremena. Simptomi mogu biti noćne more, izbjegavanje određenih situacija i/ili okidača koji osobu mogu ponovno traumatizirati, neželjena sjećanja ili slike u glavi koje se ponavljaju, nervoza, ovisnosti i samoumirujuće prakse kojima se koristimo kao autodestruktivan mehanizam otupljivanja misli i emocija.
NEVIDLJIVA TRAUMA KAO OKIDAČ ZA AUTOIMUNOST
Istraživanja pokazuju da kumulativan stres u djetinjstvu i/ili traumatična iskustva mogu biti okidač za autoimune bolesti u odrasloj dobi. Ne moramo biti izloženi zlostavljanju da bismo proživjeli traumu. Neki autori, poput psihologinje Nicole LePera naglašavaju da odrastanje s roditeljima koji ne znaju kako emocionalno podržati dijete može utjecati na razvoj nevidljive traume. Iako trauma nije jedini okidač za autoimune bolesti (genetika i ekspresija gena, okoliš, hrana, toksini itd. imaju velik utjecaj), veoma podraženoj amigdali dovoljan je i mali okidač (kratak fitilj op.a.) da nastane ozbiljna situacija. Jedno istraživanje pokazalo je da je do 80% odraslih pojedinaca neposredno prije dijagnoze autoimune bolesti bilo izloženo visokoj razini emocionalnog i psihičkog stresa.
Kako piše Peter Levine u knjizi ‘Buđenje tigra’, dio dinamike traume je u tome što ona prekida našu vezu s unutarnjim iskustvom radi zaštite organizma od osjeta i emocija koji bi nam mogli teško pasti. Drugim riječima, ljudi koji su bili izloženi traumi često nemaju povjerenja u svoje tijelo ili imaju teškoće s osluškivanjem i prepoznavanjem poruka koje im šalje. To je obrambeni mehanizam. Promjenu ne možemo graditi na silu dok je tijelo u fazi preživljavanja. Problem nije u tvojoj glavi, puno mudrosti se skriva u tijelu.
TRAUMA SE MOŽE INTEGRIRATI ČIME VRAĆAMO SIGURNOST U TIJELO
Mozak ima tendenciju blokirati ono s čim se ne možemo nositi pa postoji mogućnost da nemamo nikakvih sjećanja vezano za neki period života. Na svjesnoj razini ne možemo se ni sjetiti da smo proživjeli traumu, ali na nesvjesnoj razini to nas iskustvo određuje u svakodnevnom životu te utječe na naše reakcije i odnose s drugim ljudima. Razgovori sa stručnom osobom i psihoterapija mogu pomoći do neke mjere. Nedostatak razgovorne terapije je to što traumu katkad ne možemo u cijelosti verbalizirati, a postoji opasnost i od ponovnog traumatiziranja zbog prisjećanja i prizivanja slika bolnog iskustva.
Tjelesno orijentirana psihoterapija pomaže da se vratimo u tijelo koje preuzima ono što psiha ne može procesuirati. Prema teoriji i praksi psihologa Petera Levinea, naše reakcije na traumu mogu biti borba, bijeg ili smrzavanje prilikom čega se oslobađa golema količina energije. Neprocesuirana reakcija živčanog sustava s vremenom se može manifestirati kao bolest. Radeći s tijelom, na siguran način procesuiramo traumatičan događaj i iscjeljujemo dušu i tijelo. Sve popularnija je i EMDR terapija i hipnoterapija.
MUDROST TRAUME (WISDOM OF TRAUMA)
Liječnik Gabor Maté cijeli je život posvetio proučavanju mudrosti koju skriva trauma. Potrebno ju je spoznati kako bi je mogli transformirati i postati autentična verzija sebe. Stavljanje drugih na prvo mjesto, potreba za ugađanjem i time da se svima svidimo, kao i izbjegavanje konflikata također su reakcije na traumu o kojima se mnogo rjeđe govori.
Traume se mogu prenositi i transgeneracijski preko gena, ali važno je zapamtiti da je iscjeljenje moguće. Postoje stručnjaci koji te mogu sigurno pratiti kroz taj proces.
Newsletter je mjesto gdje nastavljamo ovu temu bez senzacionalizma i bez brzih rješenja. Prijavi se i ostani u toku s novim tekstovima i najavama.