Jedenje emocija ili emocionalno jedenje nije stvar manjka discipline. Iz današnje perspektive shvaćam da se često radi o pokušaju da reguliraš živčani sustav.
Emocije poput straha ili srama mogu biti jako intenzivne, ali često ih ni ne prepoznamo. Ponekad ih umjesto suočavanja jedemo. Hrana je brz i dostupan oblik utjehe, ali ponekad i način da ne osjetimo ono što je previše.
ŠTO JE UOPĆE EMOCIONALNO JEDENJE?
Ne jedemo samo kada smo gladni. Hrana je često nešto s čime se tješimo ili častimo.
Emocionalno jedenje je ono kada koristiš hranu da se osjećaš bolje. Makar na kratko. Slatka ili masna hrana niskog nutritivnog profila poput sladoleda, čipsa i pizze, brzo diže dopamin. Nakon toga slijedi nagli pad i osjećaj krivnje (možda i odluka da od ponedjeljka okrećeš novi list).
Problem nije u hrani i nagli zaokreti neće ništa dugoročno promijeniti na bolje. Uzrok će i dalje biti prisutan, posebno kad se radi o emocionalnoj, a ne nutritivnoj potrebi. Osjećaj sigurnosti, odmor, kontakt ili predah neće nadomjestiti niti hrana niti nagli rezovi.
Začarani krug krivnje i pritiska da se ‘popraviš’ strogoćom i disciplinom dodatno dovode do rubova pucanja i tješenja s hranom, a što češće se taj krug ponovi, sve više vjeruješ da je problem u tebi. Često je problem u tome što pokušavaš preživjeti, a nemaš alate i podršku koji bi ti olakšali.
ALI ZAŠTO UOPĆE TO RADIMO? OKIDAČI_
-
AUTOPILOT
To se zove nesvjesno hranjenje, ali možemo to nazvati i jedenjem na autopilotu. Znaš ono kad jedeš samo zato što si u gostima (pa ti je neugodno odbiti) ili se nalazi ispred tebe (pa žvačeš dok radiš nešto drugo npr. gledaš film). Ili znaš da imaš vrećicu čipsa u ormariću pa se ne možeš smiriti dok ju ne pojedeš (iako nisi uopće gladna).
U tim trenutcima ne jedeš zato što osjećaš glad. Hrana tada služi da utiša nemir.
-
UGODA
Ponekad, kad si u lošoj životnoj fazi (ili izolaciji zbog globalne pandemije, kad je ovaj tekst originalno napisan), hrana ostaje kao glavni izvor ugode. Određeni okusi (slatko ili slano) i teksture (hrskavo ili kremasto) u kombinaciji podižu raspoloženje. Nekoga će određena hrana (npr. griz s čokoladom) ili miris koji se širi prostorom tijekom kuhanja, mentalno vratiti u neka bezbrižnija vremena.
Hrana tada služi kao vremeplov.
-
TEŽINA
Tuga, usamljenost, tjeskoba, stres, nezadovoljstvo, odbijanje, dosada… Može se dogoditi da potpuno izgubiš apetit kad prolaziš teško emocionalno razdoblje, a možda utjehu potražiš upravo u hrani. Poznate zamjene za nelagodne osjećaje s kojima se teško nosimo su krivnja, sram i žaljenje nakon emocionalnog jedenja.
Hrana tada preusmjeri fokus s emocija koje su u tom trenutku nepodnošljive na one koje su teške, ali poznate.
-
DISMORFIJA
Neprihvaćanje dijela svojeg tijela ili osjećaj da nisi ‘dovoljno’ (što god to za tebe značilo) može se pretvoriti u stroga pravila i kažnjavanje hranom. I nutritivna hrana može biti iskorištena za samokažnjavanje pod izlikom zdravlja. Ciklusi restrikcije i prejedanja mogu nastati i kao pokušaj da izbalansiraš zdravlje. Takva ponašanja dugoročno iscrpljuju i mogu prerasti u poremećaj prehrane.
Ironično, upravo pod krinkom zdravlja možeš razviti nezdrave navike.
-
HORMONI
Premorenost ili izgladnjivanje brišu svaku racionalnu misao iz glave. Sve što želiš je jesti odmah i sad. Nije bitno što, bitno da je jestivo, po mogućnosti slatko ili slano, a idealno prvo slano, onda slatko pa u krug.
Hormoni stresa i gladi (glad je stres za organizam) mogu izazvati pravi ‘rollercoaster’ emocija. Kreće s nervozom (hangriness) koja se polako pretvori u iščekivanje (ono kad krenu curiti sline) pa u ugodu i zadovoljstvo (posebno izraženo tijekom prvih par zalogaja) i naposljetku onog poznatog osjećaja, kad se pitaš što te obuzelo.
To je jako iscrpljujuće, ali na nekoj razini i jako uzbudljivo.
-
KONTROLA
Hrana nije samo potreba, nego i područje nad kojim ponekad vježbaš kontrolu. Kad život izmakne kontroli, hrana često ostane kao jedino igralište na kojem ti odlučuješ. Što, kada i koliko jedeš daje osjećaj da držiš konce u rukama. Problem je u tome što se to lako otme i pretvori u niz rigidnih pravila. To traži ogromne količine energije.
Kad-tad popustiš i završiš u emocionalnom jedenju, a onda sve kreće ispočetka.
IDENTIFICIRAJ SVOJE OKIDAČE ZA EMOCIONALNO JEDENJE_ nađi potencijalno rješenje
Najbolji način da upoznaš navike hranjenja i okidače koji te vode u emocionalno jedenje je vođenje dnevnika. Svaki put kad osjetiš potrebu za takvim ponašanjem, otvori svoj SELF<3CARE dnevnik. Otvaranje dnevnika ti može služiti kao pauza prije ili refleksija nakon. Ispuni sve kategorije koje ti imaju smisla. S vremenom ćeš primijetiti obrazac koji se ponavlja. To je baza.
PODSJETNIK_ ako primijetiš da se vođenje dnevnika pretvara u opsesiju, rigidnost ili kažnjavanje, preskoči ga i potraži stručnu podršku.
Sljedeći korak je odgađanje. Kada poželiš pojesti svoj ‘comfort food‘, pričekaj pet minuta. Iskoristi taj period da si postaviš par pitanja. Jesi li gladna, umorna ili ti je samo dosadno? Možda shvatiš da bi ti bolje pasalo nešto drugo (ne nužno hrana). Možda ipak odlučiš pojesti nešto što će služiti kao utjeha i to je okej. Kratka pauza često prekine autopilot i polako ćeš naučiti prepoznati svoje okidače.
Na kraju, jedi za stolom, svjesno i prisutno. Zahvali. Traži ljepotu u izgledu ili užitak u teksturi, okusu i mirisu. Žvači polako.
Manje su šanse za emocionalno jedenje kad se naspavaš, provedeš vrijeme na svježem zraku i suncu, pokreneš tijelo… Ponekad se dogodi da unatoč svemu epizode emocionalnog jedenja postanu sve češće ili se pojave ponašanja poput povraćanja ili cjelodnevnog izgladnjivanja. Tada je jako važno da potražiš pomoć.
Postoji više načina da si olakšaš, a meni pomaže kombinacija nekoliko različitih pristupa. Na jednoj seansi požalila sam se svojoj psihoterapeutkinji da jedem svoje emocije, a ona mi je ispričala priču o oksitocinu.
Oksitocin je ‘hormon ljubavi’. Izlučuje se prilikom dodira, maženja, gledanja u oči osobe ili životinje koju voliš.
Hrana je u emocionalnom jedenju često prečac do hormona ugode. Privremeno postane lakše. Dugoročno možda ipak tražiš nešto drugačije i stabilnije.
Prijavi se na newsletter i primaj neredovite podsjetnike da je ok raditi male korake u vlastitom tempu.