NAPOMENA: Cilj ovog posta nije širiti paniku, već educirati i osvijestiti našu ulogu u sve većoj količini mikroplastike u okolišu, a kao posljedicu toga i u našim tijelima te kako možemo preuzeti odgovornost i doprinijeti boljem sutra.

Trebat će ti zabavno-ironičan soundtrack dok čitaš ovu priču. Sjećaš li se hita Barbie Girl grupe Aqua? Ono što se nekad činilo kao bezazlena zabava, danas zvuči kao upozorenje. Od 2002. godine proizveli smo više plastike nego u svim prethodnim godinama zajedno, a trećina je završila u prirodi! U Europi to iznosi 30-50 milijuna tona godišnje. Izvještaj “Plastika i zdravlje: Skriveni troškovi plastičnog planeta“ pokazuje razmjere krize.

Posljednjih godina provodi se sve više istraživanja o mikroplastici, sitnim komadićima plastike manjima od 5 mm, u okolišu, moru i oceanima, zraku pa čak i u vodi iz slavine. Jedan od glavnih razloga zbog kojih mikroplastika ulazi u prehrambeni lanac i završava na tvojem tanjuru jest zagađenost mora i oceana, u kojima se, prema podacima UN-a, nalazi čak 51 trilijun komadića plastike. No, nemoj odmah prestati jesti ribu, jer čak je i med kontaminiran.

PRETVARA LI NAS POLAKO NAŠA PLASTIČNA PREHRANA U PLASTIČNE BARBIKE?

Zabrinjavajuća je činjenica, blago rečeno, da na godišnjoj razini unesemo 250 g mikroplastike u organizam, čime je ona postala sastavni dio našeg tijela. Dvjesto pedeset grama! 

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ove godine objavila je rezultate istraživanja o razinama mikroplastike u vodi za piće. Ne žele dizati paniku, ali ističu da su potrebne dodatne analize kako bi se utvrdio točan utjecaj mikroplastike na ljudsko zdravlje. Za sada je poznato da se rizici odnose na probavu te na prisutnost nakupina bakterija, takozvanih biofilmova. Ali, činjenica je da se ni leševi ne raspadaju jednakim tempom kao nekad. Izvješće Europskog parlamenta navodi da su toksični spojevi sastavni dio plastike i kao takvi su štetni za zdravlje ljudi i životinja. Najnovija istraživanja objašnjavaju i mehanizme kojima se mikroplastika i nanoplastika(!) akumuliraju u ljudskom tijelu. 

Rješenje problema nije samo na pojedincu već i političarima koji su napokon osvijestili razmjere problema i donijeli zakonska rješenja o uporabi jednokratne plastike. Planiraju ograničiti uporabu mikroplastike, uvesti standarde za recikliranu plastiku i potaknuti proizvođače na traženje alternativnih rješenja u proizvodnji, prvenstveno u tekstilnoj, kemijskoj i duhanskoj industriji. Europska agencija za kemikalije (engl. European Chemicals Agency – ECHA) ove je godine predložila novi zakon kojim bi se ograničila uporaba 90 posto mikroplastike koja se danas koristi u Europi, posebno one koju proizvođači dodaju jer je jeftinija ili prikladnija od alternative, a ne zato što je neophodna (edit: u međuvremenu je na snagu stupio novi zakon koji ograničava uporabu jednokratne plastike). Zar nije suludo da nigdje ne možeš kupiti wc papir koji nije pakiran u plastiku?

Postoji li rješenje za problem mikroplastike?

Odgovornost moramo preuzeti svi, potrošači, proizvođači i vlade te svakodnevno konkretno djelovati i tražiti alternative. WWF provodi globalnu peticiju kojom se poziva na pravno obvezujući sporazum o zagađenju mora plastikom. Njime bi se  uspostavili nacionalni ciljevi i tražilo transparentno izvještavanje tvrtki. Sporazum bi također trebao osigurati financijsku i tehničku potporu zemljama s niskim prihodima kako bi se povećao njihov kapacitet za upravljanje otpadom. Pročišćavanje otpadnih voda filtracijom može ukloniti više od 90 % mikroplastike, što nije zanemarivo. 

Sudeći prema odličnoj kampanji koju su napravili, sastavni dio našeg tjednog jelovnika je i jedna plastična kreditna kartica .

ŠTO MOŽEŠ NAPRAVITI DA SMANJIŠ KONZUMACIJU PLASTIKE?

1. Izbjegavaj kupovinu namirnica zapakiranih u plastiku. Na tržištu postoji sve više alternativnih pakiranja i mogućnosti za kupovinu u rinfuzi.
2. Ponesi svoju vrećicu za nabavku i nekoliko manjih vrećica koje možeš više puta iskoristiti za vaganje voća i povrća (ako nemreš staviti etiketu direktno na proizvod). Ako ipak završiš u dućanu bez vrećice, potraži prazne kutije.
3. Nađi bocu za vodu koja ti se sviđa (nehrđajući čelik ili staklo) i nosi ju sa sobom.
4. Napomeni konobaru da ne želiš slamku kad naručuješ limunadu, a za doma nabavi staklene ili metalne.
5. Nosi svoju šalicu za kavu (izbjegavaj bambus) i tako uzmi kavu za van.
6. Istraži vinarije koje koriste pluto, a ne plastične čepove na svojim bocama vina.
7. Višak hrane nakon obroka pospremi u staklenke.
8. Koristi višekratne krpice od pčelinjeg voska za zamatanje namirnica u hladnjaku i tako izbjegni plastičnu foliju.
9. Zamrzavaj u staklenkama (obavezno ostavi prostora pri vrhu da se ne raspukne) ili čak u papiru za pečenje (izbjegavaj izbijeljene verzije).
10. Spužvicu za pranje suđa zamijeni lufom ili četkom od prirodnih vlakana s drvenom drškom.
11. Kozmetiku kupuj od malih proizvođača koji obraćaju pozornost na ambalažu svojih proizvoda.
12. Četkicu za zube zamijeni onom s drvenom drškom, a konac za zube onim od svilenih vlakana.
13. Umjesto plastičnih uložaka, koristi pamučne (po mogućnosti višekratne) ili menstrualnu čašicu.
14. Plastične pelene i druge proizvode za bebe zamijeni onima koje možeš iskuhati i ponovo upotrijebiti.
15. Plastičnu jednokratnu britvicu zamijeni s metalnom verzijom.
16. Sredstva za čišćenje napravi solo (ocat i soda bikarbona su često sve što ti je potrebno) ili kupuj u rinfuzi.
17. Koristi šibice ili nabavi upaljač koji se može više puta puniti plinom.
18. Izbjegavaj plastične filtere ako motaš duhan i potraži alternativu. Ili, puši bez filtera.
19. Kupuj odjeću od prirodnih, a ne sintetskih tkanina.
20. Popravljaj, prenamjenjuj, recikliraj, kompostiraj.
21. Prilikom kupovine novih stvari, razmotri second hand opcije. Istraži zdravije alternative i kupuj kvalitetno.

Mikro i nanoplastika sveprisutne su u našem okolišu i imaju još nepoznat dugoročan utjecaj na zdravlje. Sve češće se spominje kao jedan od okidača za razne dijagnoze. Više o ovoj temi podijelila sam u online programu Prevencija autoimunih bolesti (ili dodatnih dijagnoza).