WELLNESS KAO ILUZIJA KONTROLE

  • Objava objavljena:19/11/2026
  • Posljednja izmjena objave:19/11/2026
  • Kategorija objave:PRIČA O SUSTAVU
Trenutno pregledavate WELLNESS KAO ILUZIJA KONTROLE

Potreba za kontrolom nad vlastitim zdravljem posebno je izražena kod osoba s dijagnozama autoimunih bolesti. Nepovezani simptomi i nejasni nalazi mogu izazvati osjećaj nesigurnosti. Liste čekanja, medicinski gaslighting i ponekad beskrajna potraga za odgovorima produbljuju taj osjećaj. A tamo gdje sustav ne pruža potrebnu podršku, nastupa tržište s bezbroj opcija i personaliziranih rješenja.

Wellness industrija prodaje iluziju kontrole zdravlja i bolesti. I sama sam previše puta dobila (i ponovila) poruku da moram preuzeti odgovornost za vlastito zdravlje. U prijevodu, odgovorno ponašanje garantira sigurnost. Ali iza te poruke se skriva opaki režim kontrole i discipline.

Ajmo redom.

PERSONALIZIRANA ILUZIJA

Na Zapadu se wellness infiltrirao u sve sfere života i danas obuhvaća širok raspon praksi, proizvoda i usluga vezanih uz tijelo, zdravlje i kvalitetu života. Pod taj pojam trpa se sve od yoge, masaža, sauna i vježbi disanja preko suplemenata, ljekovitog bilja i CBD ulja do aplikacija, gadgeta, retreatova i personaliziranih programa. Stvara se iluzija da je kontrola na dohvat ruke.

Pritom kupujemo pažnju, nadu i osjećaj da nas napokon netko vidi i čuje. Nerijetko trošimo kako bismo izbjegli suočavanje s nepoznatim. Neizvjesnost koju nose simptomi, dijagnoza i bolest može nas preplaviti i smanjiti prostor za kritičko razmišljanje, a istovremeno povećati sklonost impulzivnim odlukama u potrazi za čarobnim rješenjem. U periodima nesigurnosti kapitalizam monetizira našu prirodnu potrebu za kontrolom i prodaje nam iluziju po mjeri. 

OD OBEĆANJA DO KRIVNJE

Ispod potrebe za kontrolom se skriva duboka potreba za sigurnošću. Wellness industrija to jako dobro razumije i još bolje iskorištava. Iluzija kontrole zapakirana je u tri jednostavna obrasca. Počinje s malim ulogom, nastavlja se s preuzimanjem sve veće odgovornosti, a na kraju, kako god okreneš, završava s krivnjom.

Pojednostavljeno, prvi obrazac spaja eksperiment i obećanje. X=Y (ako radiš ili kupiš X, to garantira Y)

Rješenja koja na papiru zvuče jednostavno (otkriti uzrok, napraviti pravu pretragu, uzeti suplement) zanemaruju kompleksnost ljudskog tijela. Početni ulog djeluje dovoljno prihvatljivo pa ako ne uspije iz prve, uvijek možeš nastaviti isprobavati ‘što vrijedi za tebe’.

Drugi obrazac uvodi pogodbu i disciplinu u jednadžbu. AKO → ONDA

Pogodba funkcionira dok vjeruješ da će sve biti okej ako se pridržavaš strogih pravila. Primjerice, ako prekršiš protokol, onda ne možeš očekivati napredak. Ili, ako dovoljno paziš, onda ćeš spriječiti pogoršanje simptoma.

Treći obrazac u formulu unosi krivnju. U slučaju da izostane obećani rezultat, sigurno se nisi dovoljno trudila, nešto si radila krivo ili nisi implementirala sve stupove zdravlja. Uvijek je moguće pronaći nešto zbog čega će na kraju ispasti da si sama kriva.

KONTROLA ZAPAKIRANA KAO SIGURNOST

Na početku kontrola dolazi izvana, kroz autoritete i tržište koji iskorištavaju naš strah i potrebu za sigurnošću. S vremenom se odgovornost za zdravlje prebacuje na pojedinca, a kontrola se internalizira i preimenuje u samodisciplinu. Na kraju je teško odrediti dolazi li pritisak izvana ili tiranin u tebi viče ‘još samo ovo’.

Tijelo se postepeno pretvara u projekt koji treba kontrolirati i popravljati. Naizgled dobronamjerna poruka da preuzmemo kontrolu nad vlastitim zdravljem sadrži i podtekst prema kojem smo dužne raditi ‘sve što možemo’. Takve poruke mogu posramljivati ili izazvati osjećaj da se ne trudimo dovoljno. Wellness industrija neprestano proizvodi nove opcije pa uvijek postoji još nešto što možemo istražiti, isprobati i kupiti. Briga za zdravlje postaje beskonačan posao održavanja osjećaja sigurnosti.

Tanka je granica između traženja pomoći i prepuštanja kontrole vanjskom autoritetu kad smo bolesne ili nesigurne u vlastito tijelo. Nije nebitno postajemo li s vremenom samostalnije u donošenju odluka ili sve ovisnije o tuđim pravilima i preporukama.

wellness kao iluzija

KOME VJEROVATI?

Kontradiktorne teorije i trendovi stvaraju zbunjenost, a stavovi koji se prezentiraju kao apsolutne istine razaraju samopouzdanje i povjerenje u vlastitu procjenu. Silne opcije ponekad će nas natjerati na kupovanje novih knjiga, suplemenata, aplikacija i savjetovanja, a nekad potpuno paralizirati.

Izgubljeno povjerenje u sustav i neodlučnost oko toga kojim putem krenuti stvaraju idealnu podlogu za oslanjanje na nekoga tko djeluje kao da je već prošao isto.

Algoritmi društvenih mreža serviraju nam sadržaj prilagođen našim interesima pa lako završimo skrolajući po profilu nekog sa sličnim problemima i dilemama. Dijeljenjem komadića privatnog života stvara se osjećaj bliskosti s osobom s druge strane ekrana.

Priča će biti još uvjerljivija ako je osoba bila dio sustava, a sad s odmakom i affiliate linkom promovira ‘pravu istinu’.

Identificiranje s influencerima nije bezazleno jer spušta gard pa ponekad slijepo vjerujemo savjetima i preporukama. Posebna kategorija su medfluenceri, zdravstveni stručnjaci koji imaju utjecaj na društvenim mrežama. Njihova uloga u borbi protiv beskonačnih dezinformacija jako je važna, ali nekad i sami svoju poziciju i autoritet koriste kao alat za posramljivanje i (nesvjesnu) manipulaciju.

Godinama sam pratila znanstvenicu koja je svoj rad temeljila na istraživanjima i prevodila kompleksne znanstvene koncepte na običan, svakodnevni jezik. Poslovni zaokret i promjena ciljane publike označili su i odricanje od dobrog dijela priče koju je godinama promovirala. Cijenim ljude koji preispitaju vlastite stavove na temelju novih spoznaja i argumenata, ali ne treba se praviti da financijski interesi nemaju utjecaja na ono što se objavljuje.

SKRIVENA CIJENA WELLNESSA

Prehrana je često jedan od prvih susreta sa svijetom wellnessa (za ljude s autoimunim bolestima). Hrana je dostupna, opipljiva i daje osjećaj da možeš kontrolirati tijelo. Izbacivanje određenih namirnica i držanje dijeta duboko su kulturno ukorijenjeni, a u nekim slučajevima medicinski opravdani. Problem nastaje ako regulacija zdravlja kroz prehranu preraste u opsesiju savršeno izbalansiranim tanjurom.

Krene bezazleno, a onda se nađu razlozi zašto to više nije dovoljno. Odluka da iz opravdanog razloga ili obične znatiželje eliminiraš gluten i vidiš kako će se to odraziti na tvoje zdravlje lako se može pretvoriti u eksperiment kojem se ne nazire kraj.

Jednom kad krenemo razvijati strah od hrane, pojedinih sastojaka ili spojeva, lako uvodimo sve više novih kriterija, poput organskog i lokalnog, sve dok nas algoritam ne uvjeri da se računa jedino ono što pripremimo doma i nad čijim sastojcima imamo potpunu kontrolu.

Priča rijetko ostane isključivo na onome što jedemo i vrlo brzo počne preuzimati sve elemente života. Krenemo preispitivati jesu li suplementi koje koristimo u bioiskoristivim oblicima i testirani na teške metale, možda eliminiramo kozmetiku koja nije prirodna ili izbacimo plastiku iz kuhinje i odjednom se nađemo u igri bez granica.

Iluzija kontrole dolazi na naplatu na više razina. Nije zanemarivo koliko nešto košta, posebno ako si to jedva možeš priuštiti, čak i na rate. Emocionalno plaćamo kroz krivnju i osjećaj nedovoljnosti. Pritom lako zanemarimo koliko vremena i mentalne energije trošimo na neprestano istraživanje, praćenje, konzultiranje i optimiziranje.

Nedovoljno se priča o tome koliko je kontinuirana kontrola izolirajuća. Spontana druženja, putovanja i izlasci iz rutine zahtijevaju previše planiranja i konstantnog opreza. Sve se krene vrtiti oko izbjegavanja pogoršanja simptoma. Ali što ako nas pravila koja smo usvojile pokušavajući uspostaviti kontrolu ograničavaju više nego sama bolest?

DOPUŠTENJE ZA DOVOLJNO DOBRO

Priču o iluziji kontrole iskusila sam prvenstveno na vlastitoj koži. Godinama sam sudjelovala u wellness igrokazu, nesvjesna da održavam i širim obrasce koji nisu ni blizu zdravi koliko se prezentiraju. U početku nisam znala što me točno pika pa sam si dopustila predah od izlaganja, dijeljenja, uspoređivanja i konzumiranja na društvenim mrežama. Tek s odmakom sam počela drugačije gledati na sve ono s čime sam se dugo identificirala i što mi je davalo osjećaj smisla. Potrebe zbog kojih sam prvotno i potražila utočište u wellness industriji nisu magično nestale.

U trenutku pisanja ovog zaključka kiša već danima pada bez prestanka. Otok na kojem živim je jedan od onih koji dobivaju vodu iz Like gdje su otkrivene tone plastičnog otpada zakopanih u krš. Službena izvješća pokazuju da su svi nalazi unutar granica, ali moje povjerenje u sustav je odavno narušeno. Svaki put kad natočim šalicu čaja razmišljam o tome pijem li usput vječne kemikalije i krenem raditi mentalni popis svega čega bih se mogla odreći da skupim tisuću eura za kućni filter za vodu. 

Ironično. Razumjeti kako funkcionira iluzija kontrole ne znači ukloniti nesigurnost s kojom se suočavam. Ne želim odustati od razotkrivanja i rušenja trulog sustava, ali ne želim ni svaku nesigurnost pretvarati u privatni projekt kojem moram naći optimalno rješenje. Zdravlje nije i ne može biti isključivo individualna odgovornost, a briga o njemu ne smije biti prepuštena tržištu.

Ovaj put pišem podsjetnik za sebe.

Ne mora sve biti optimizirano. Nekad je dovoljno dobro i više nego prihvatljivo.

Za daljnje čitanje_

Gospel of Wellness, Rina Raphael

The Wellness Trap, Christy Harrison

Who is Wellness For? Fariha Róisín