Moja priča počinje negdje 2016.godine, u rano proljeće, kada mi se pojavila alopecija na tjemenu u obliku jedne rupe koju je dermatologica tretirala Volon ampulama. Nakon bezuspješnog apliciranja kortikosteroida na tjeme, zaključila da “ako mi baš smeta da si to mjesto istetoviram”.

Sljedeće godine na čelu mi se pojavila fleka za koju je ista dermatologica zaključila da je keratoza – mrlja od sunca i tretirala ju aktivnim dušikom. Nakon tretmana pojavila bi se krasta, otpala bi i onda bi kože nanovo bila crvena. Kako je vrijeme prolazilo ja sam istu fleku dobila i na nosu te ju je dermatologica također “smrzavala” aktivnim dušikom, odn. provodila tretman krioterapijom. Fleke bi se, nakon opadanja kraste, uvijek nanovo vraćale. I tako 3 puta. Alopecija se isto nije povlačila.

U proljeće 2018.godine moje lice je naprosto – buknulo. 

Nakon što sam si sama pokušavala pomoći raznoraznim kremama i potrošila more novaca, konačno sam otišla na hitnu u Vinogradsku. Odmah su posumnjali na lupus te me uzeli na obradu u dnevnoj bolnici.

Na koncu mi je biopsijom potvrđen diskoidni lupus, a zbog sumnje na sistemski te pozitivnih centromera upućena sam i imunologu na Rebro tako da se sada vodim i na dermatologiji (Vinogradska) i na imunologiji (Rebro).

Od 2001.godine sam monokularna osoba, što znači da imam samo 1 oko u funkciji jer sam drugo izgubila u prometnoj nesreći. Također imam genetsku predispoziciju za razvoj glaukoma pa se jednom godišnje kontroliram u ambulanti za glaukom na Svetom Duhu.

Sve to ne bi bilo toliko važno da terapija za lupus podrazumijeva antimalarike čija je moguća nuspojava oštećenje vida te kortikosteroide čija je moguća nuspojava razvoj glaukoma. 

Nisam baš idealan kandidat za farmaceutsku industriju.

Slijedom svega navedenog puno sam čitala po internetu i prva stvar koju sam izbacila iz prehrane bio je gluten. Potom sam eliminirala šećere, konzervanse, mlijeko (jer me užasno napuhivalo) i – nakon 24 godine – cigarete. Bilo je puno bolje, rane su se već povukle upotrebom kortikosteroidne kreme, ali ja sam već tada izgledala svježije i zdravije.

U 4. mjesecu 2019. prelazim na autoimuni protokol. Isprva je teško, osjećam umor, vrtoglavicu, manjak energije, ali nakon cca 10 dana to prolazi i ja se osjećam odlično. Taj put pretjerujem s fruktozom pa mi lice reagira dermatitisima i crvenilom koje prolazi čim dovedem fruktozu u red. 

Eliminacijsku fazu AIP-a provodim od 4. do 10. mjeseca. Nema novih lezija, niti ikakvih drugih znakova da imam autoimunu bolest. Radim normalno, klonim se sunca, redovito šećem. U 10. mjesecu počinjem uvoditi namirnice: prvo bjelanjak, na koji nemam reakciju; potom chia sjemenke koje mi rasture zglob lijevog prstenjaka pa ih izbacujem i čekam dok se organizam smiri. Potom uvodim žumanjak, također bez reakcija. Pokušavam sa lješnjacima i bademima, međutim, odreagiram u tipu jakog osipa po licu. 

Kako je 12.mj. kritičan zbog sve te blagdanske hrane, prenagljujem s uvođenjem namirnica i ne kužim uopće da je, npr., moja suluda želja za kavom zapravo reakcija na namirnicu koju sam uvela. Utrpala sam vrhnje, jogurt, rižu, žgance i – kavu. Puno kave. Sve to je povuklo i pretrpavanje čokoladom. Ni trepnula nisam, a odjednom sam dobila 3kg, bila non stop umorna, cendrava, razdražljiva i – GLADNA. Neprestano sam bila u sumanutoj želji za slatkim. 

I dalje nisam kužila da mi tijelo sugerira da mu nešto ne paše… ( A kao pametna sam, jel? )

Pokušavam se kontrolirati sa suhim voćem, međutim tijelo ga odbija i to već spomenutim bolovima u zglobu lijevog prstenjaka. Bol je prodorna i užarena, noću ne da spavati. Suhe smokve, datulje, banane… sve moram izbaciti.

Ne mogu ništa, nego vratiti se na AIP. U 1. mjesecu ove godine vraćam se na protokol, ali ostavljam jaja i orahe, jer su to namirnice jedine na koje nemam negativnu reakciju. Uz to, krajem 2. mjeseca uvodim i zeleni smoothie za doručak ( doručak mi je ionako najkritičniji obrok jer nikad ne znam što bih, a ne želim opet zabrljati s fruktozom koju sam prije doručkovala). Trenutno sam već cca mjesec i nešto na AIP/paleo/raw i konačno sam opet ok. Znači, doručak mi je KONAČNO obrok koji me DRŽI od pol 7 ujutro do cca 13h ( voće me nije nikad tako dugo nije držalo). Smiksam kelj, matovilac, lan (na njega nemam negativnu reakciju), blitvu, rikulu i bananu/avokado/maline ( maline super prekriju okus zelenjave). Ručam opet salatu sa lanenim sjemenkama, meso i povrće. Večeram gustu juhu ili špek sa ostacima od ručka.

Energija mi se vratila. Volja za životom. Misli su mi se razbistrile, osim kad sam u PMS-u. Hodam svaki dan 5km – brzo hodanje – oko jezera. U toku toga hodanja zahvaljujem, molim, komuniciram s Bogom… Ne boli me ništa.

Stolica se regulirala.

Uz to pijem dnevno između 2 i 3 litre biljnog čaja ili vode.

Koža lica je globalno ok, osim što je mjestimično upropaštena kortićima, ali to me ne zamara. 

Jučer sam bila na kontroli. Nema novih lezija.

Maja