S autoimunim protokolom, poznatim i kao AIP, prvi sam se put susrela u ljeto 2014., iako su moji problemi sa štitnjačom i hormonima počeli puno ranije. Dijagnoza Hashimotov tireoiditis postavljena mi je još 2009., iako su prvi simptomi bili prisutni još od početka puberteta. Kada mi je dijagnoza napokon bila postavljena, imala sam 19 godina i još sam poprilično naivno vjerovala da liječnik uvijek zna najbolje. Sve što mi je moja specijalistica rekla prihvatila sam kao gotovu stvar, a dijagnozu pomalo i kao olakšanje jer eto, sad znam što mi je, ujutro popijem tu tableticu Euthyroxa i to je to.

Međutim, nalazi na svakoj sljedećoj kontroli nisu bili sjajni – to je bila spremna priznati čak i specijalistica koja se vodila samo TSH-om, a doza Euthyroxa samo je rasla. Unatoč tome, i dalje nisam posebno uzrujavala nego sam se nekako poprilično pokorno pomirila s time da mi je takva sudbina. Mislila sam da Hashimoto ionako nije tako ozbiljna i grozna bolest, a s kontrole bih obično trčala natrag na faks, često na neki kolokvij ili ispit. Faks je ionako uvijek bio na prvom mjestu. Tako sam gurala do ljeta 2014., s čestim promjenama raspoloženja, sve umornija, bezvoljnija, pospanija, sa sve lošijom koncentracijom i sve češćim osjećajem da sam kao u nekoj izmaglici.

Jedne večeri sam sasvim slučajno naletjela na grupu na Facebooku posvećenu upravo zdravstvenim problemima sa štitnjačom. Moja je prijateljica bila članica i na prvu sam bila zaintrigirana. Pomislila sam: „Možda se sad pridružim toj grupi i apsolutno se ništa ne promijeni, a možda mi to promijeni život”. I promijenilo ga je, nabolje. U toj sam grupi, zahvaljujući divnim ženama koje su prošle i/ili prolazile slične stvari kao i ja, saznala puno onoga što sam već odavno trebala znati, a definitivno čuti od svojih liječnika.

Tako sam došla i do prehrane po autoimunom protokolu i paleo prehrane. Isprva mi se oboje, a posebno AIP, koji je stroža verzija paleo prehrane, činilo izuzetno rigorozno, čak radikalno i pomalo suludo. Ali, za početak sam ipak odlučila pokušati izbaciti gluten. U roku od 2 – 3 dana primijetila da sam manje napuhnuta. Ipak, to skidanje s glutena bilo je bolnije i od kasnijeg prelaska na AIP. Počela sam čitati etikete na proizvodima i shvatila da se prava hrana u dućanu nalazi na samom ulazu, na odjelu voća i povrća, i na odjelu s mesom, odnosno na placu kod kumica i kod mame na vrtu i u zamrzivaču, a ne na policama sa šarenim kutijama pahuljicama i instant umacima. Na bezglutenskoj prehrani sam provela oko 5 mjeseci, no i dalje sam često pribjegavala bezglutenskom brašnu i sličnim bezglutenskim proizvodima, koji zapravo često nisu ništa bolji niti zdraviji od proizvoda s glutenom.

U studenom 2014. napokon sam se odvažila i prešla ne samo na paleo, nego i na AIP. Na strogom AIP-u bila sam oko 4 mjeseca, a onda sam napokon pomalo počela s uvođenjem namirnica. Rezultati su bili vidljivi i osjetni već za mjesec dana. Antitijela su mi drastično pala, imala sam više energije, lakše sam se koncentrirala, nisam bila napuhnuta, a dobro naspavana, nisam više imala ni osjećaj izmaglice u glavi.

Iako sam se mentalno pripremala na prelazak na AIP duže vrijeme, napravila popis namirnica koje smijem i ne smijem jesti i oprostila se s omiljenom zabranjenom hranom, ne mogu reći da je bio posve bezbolan. AIP doista jest bitno stroži od paleo prehrane i za uspjeh se bitno dobro pripremiti: pobacati/podijeliti zabranjenu hranu, napraviti popis dozvoljene hrane, istražiti/isprobati neke recepte, osmisliti jelovnik za nekoliko dana unaprijed ili ih pronaći na internetu, oprostiti se od zabranjene hrane koju stvarno jako volite, obavijestiti najbliže o svojoj odluci i zatražiti njihovu podršku. Ovu posljednju preporuku uzmite sa zrnom soli jer vam se može obiti o glavu.

Na AIP-u mi zapravo najveći problem nije bila hrana. Vrlo sam se brzo prilagodila novoj prehrani, počela osmišljavati dnevne jelovnike i ni u kojem trenutku nisam gladovala. Da, morala sam planirati unaprijed što ću jesti i to si pripremiti, sjetiti se uzeti hranu sa sobom ili se najesti prije nekog događaja kako ne bih bila gladna i pala u napast da zgriješim, kao i nešto više vremena provoditi u kuhinji. Međutim, ono što mi je bio veći problem bilo je nerazumijevanje okoline pa i najbližih. To znači da sam za svakim obrokom imala osjećaj da moram opravdati i argumentirati svoj izbor svima koji sjede za stolom, a koji su si uzeli za pravo da prokomentiraju sadržaj mojeg tanjura i iznesu mi svoje mišljenje o tome da je najzdravije jesti sve ili me pogledaju pogledom punim sućuti i kažu nešto u stilu „A jadna, ništa ne smiješ jesti”, i to dok sam ja u tanjuru imala bjelančevine, masti, vlakna, vitamine i minerale u obliku vrlo ukusnog odreska i nekoliko vrsta povrća prodinstanog na masti, a oni neku blijedu tjesteninu i čašu gaziranog soka. Na početku sam se stvarno neumorno trudila objasniti da moja prehrana zaista ima smisla, da je korisna, proširiti istinu. Ali s vremenom ti dosadi po tisućiti put objašnjavati da ti eto ne jedeš kolače/pizzu/tjesteninu jer ti to stvarno smeta. Danas sam na vrlo opuštenom paleu, ali svu hranu koju odbijam, odbijam samo s „Ne, hvala”, bez ikakvog objašnjenja.

Trenutačno razmišljam o povratku AIP-u na mjesec – dva kako bih se ponovo dovela u red jer doista puno brljam ovih dana, ali još nisam skupila hrabrost. Ipak, uz svo brljanje, i dalje sam mnogo bolje nego što sam bila prije prelaska na paleo/AIP te i dalje vjerujem u iscjeljujuću moć prave hrane, one koja nema sastojke, koja je sama sastojak nekog recepta. Prelazak na autoimuni protokol na početku nije lagan, ali takva prehrana s vremenom postane rutina. Osim toga, nije zamišljen da traje vječno, nego kao početna faza prehrane koju dalje sami prilagođavate svojim potrebama. A ako se i ne odlučite za AIP, najbolje što možete učiniti za sebe jest naprosto jesti pravu hranu.

M.S.

O AUTORU:

 M.S. je prevoditeljica iz Zagreba. Režim prehrane AIP pratila je 6 mjeseci, a na paleu je već 5 godina. Dijagnozu Hashimotov tireoiditis dobila je s 19 godina, a otkako je promijenila prehranu više nije u hipotireozi, ima više energije nego ikad i aktivno se bavi s nekoliko sportova.