M. – iskustvo habitualnih pobačaja

M. – iskustvo habitualnih pobačaja

Uživam u mladosti punim plućima. Puno putujem, radim, studiram, planinarim, izlazim van s curama, plešem. U jednom trenutku na 2 godine postajem i vegetarijanka, stavljam dreadlockse. U 20-ima, sve po rasporedu, završavam fax, zapošljavam se i udajem. U 32. godini željna drugog djeteta nakon prve djevojčice, imam treći spontani za redom. Svi se čude, kakva šteta, kakva statistička slučajnost, ma jednom se mora potrefiti da uspije, da se trudnoća održi. Pretrage su standardne, hrvatske, kao i pri prvom gubitku, kao i pri drugom: ultrazvuk (uredan), vađanje željeza  (nije najbolje, no očekivano za ženu mojih godina), TSH (u granicama Vam je normale gospođo!).

No ovaj put, ne prepuštam se više slučaju i liječnicima, ne isključivo. Ovaj put preuzimam stvari u svoje ruke, guglam, kopam, pa kopam još malo dublje. Spajam točkice te gutam članke i studije na engleskom. Nailazim na potencijalnu dijagnozu trombofilije, stanja u kojem se moja krv zgušnjava i tim ugrušcima onemogućava razvoj ploda. Nizak tlak – check. Blage vrtoglavice – check. Vječno hladne ruke i noge – check. Problemi sa štitnjačom, koji najčešće trigeriraju da se aktiviraju geni za trombofiliju – pa nemam. TSH mi je uredan, zar ne? Na moju inicijativu obavljamo genetske testove, koji se vraćaju pozitivni na 3 mutacije gena, od potencijalne 4. Heparin koji dobivam u sljedeće dvije trudnoće nažalost ne pomaže da se one održe, a nalazi štitnjače su i dalje uredni. Svi se i dalje čude, a ja stajem, odustajem, i nemam više pitanja koje bih postavila niti odgovora koji bi mi bili dani.

Par mjeseci kasnije, starija sestra radi blagih srčanih aritmija i u sklopu opsežnih medicinskih pretraga mora posjetiti i hematologa, i dolazi do najdivnije doktorice u KBC Rijeka. Pri uzimanju obiteljske povijesti bolesti, sestra spominje i mene, i doktorica joj poručuje da dođem. Da dođem što prije. Pri prvom pregledu, na koji odlazim nevoljko, zasićena doktorima i bolnicama (nešto što je u meni i dan danas ostalo), sluša me pažljivo i bez prekidanja, govori mi da već dugo nije imala pacijenticu mojih godina i šalje na najdetaljnije krvne pretrage koje sam ikad obavila u svom životu, počevši od trombofilnih faktora,  pa do vitaminsko mineralnog statusa, pa i kompletnog krvnog nalaza štitnjače. Šalje me na UZV štitnjače, a šalje me i da vadim kompletni hormonalni nalaz.

Nalazi opet pokazuju uredan TSH.

Međutim, pokazuju i da imam izrazito povišen antiTPO, antitijela štitne žlijezde, što znači da mi vlastito tijelo napada štitnjaču u autoimunoj reakciji.

Vitamin D mi je nepostojeć, a nedostatak vitamina D se povezuje s autoimunim stanjima.

Kortizol – hormon kojeg izlučuje nadbubrežna žlijezda mi je potpuno smrdan, ujutro je nizak, a popodne previsok, dok bi trebalo biti obrnuto, što upućuje na disbalans HPA-osi.

UZV štitnjače pokazuje jedan čvorić.

Vitamin B12 je također jako nizak.

Sve liježe na svoje mjesto. Tanka kosa, suha koža, ničim izazvane epizode prevelikog umora, slaba cirkulacija, čest osjećaj hladnoće, napuhanost u trbuhu, ona jedna anksiozna epizoda za koju sam mislila da je radi stresa na poslu, i svi moji tužni spontani.

Na drugi pregled i očitavanje nalaza kod hematologinje dolazim, po mom običaju, već informirana. Već imam znanje da postoji AIP, a na Kindleu u torbi mi se nalazi svježe skinuti primjerak knjige The paleo approach američke autorice Sarah Ballantyne. Hematologinja je blaga dok govori, – pa draga M., vama je sve malo smrdano. Ništa nije prekritično, i pratiti ćemo vaše stanje, te vas po potrebi slati kod imunologa. Nemojmo za sada drugu terapiju osim vitamina, i one nužne aspirinom radi koagulacije, pa ćemo po potrebi reagirati. Vjerujem doduše da će se u budućnosti ovakvim problemima u medicini baviti gastroenterolozi, i da će se zapravo govoriti o nužnom zacjeljivanju crijeva, kako bi cijelo tijelo zacijelilo. Pazite što jedete, i puno odmarajte – s tim me riječima ispraća, ne rekavši puno, ali mi dajući do znanja da sam krenula dobrim putem.

Voljena mi osoba poklanja predivnu Petrinu i Ivaninu knjigu ‘Autoimuni nutrivor’ kojom se služim kao priručnikom, kao nadahnućem, kao inspiracijom i kao kuharicom. Opet čitam, istražujem. Lagan mi je prelazak na AIP jer sam već na LCHF-u. Rajčice mijenjam nomato umakom, obožavanu kavu cikorijom. Umjesto papra, malo đumbira, još malo češnjaka. Temeljac uvijek, kurkumu u sve. Odbacujem ono što mi šteti (i učim zašto mi to šteti), obogaćujem si prehranu, začinjujem okuse. Odmaram. Kreiram recepte, uživam u hrani, guštam. Suplementiram. Vraćam se knjizi dnevno, listam ju kao podsjetnik, čudim se kako je i dalje čvrsta i kao nova. Pitam se koliko mora da je truda i vremena uloženo u nju, i nadam se, nadam svim srcem da će sve te predivne Žene oko mene koje imaju problema sa začećima, sa štitnjačom, s alergijama, spavanjem i slabom koncentracijom uzeti svoje živote u svoje ruke te čitanjem, kuhanjem, spavanjem i osvještavanjem pomoći sebi da ne osjete svoja tijela samo kroz njihovu težinu i umor, već kao savršenu prirodnu kreaciju, zamišljenu da bude snažna i zdrava.

Danas, 2 i pol godine kasnije, za sebe mogu reći da sam nutrivor. Jedem svašta, jedem zdravo, ali uvijek slušam sebe. Najveću snagu pronalazim u činjenici da sam uspjela bez lijekova za štitnjaču, da nisam više ni na aspirinu, da mi se čvor na štitnjači nije povećavao, da su mi se čak povukle i cistice u grudima i najvažnije, da su današnji nalazi…pa, recimo da mi je TSH i dalje uredan, kao i svi ostali nalazi, što mi je potvrdila i zadnja detaljna krvna slika i moja draga hematologinja sa: draga M., već dugo nisam vidjela ovako savršene nalaze.

Sada možemo reći da sam zdrava mlada Žena, i sada možemo hrabro dalje.


O AUTORICI: Rođena sam i živim u Rijeci, majka sam male velike djevojčice, zaljubljenica u knjige i šetnje, analitičnog i znatiželjnog uma po prirodi, optimist. Nakon slučajnog otkrivanja ‘potpuno smrdanih nalaza’ okrećem se AIP-u i puno učim, svjesna da kad neke stvari saznaš, nema nazad – samo naprijed. Isto tako svjesna sam da sam na putu koji traje cijeli život, i nadam  se da ću po svom putu uspjeti nekome i pomoći svojim iskustvom i znanjem.

Odgovori