U zadnjih par godina od kada sam dobila dijagnozu autoimune bolesti multiple skleroze naučila sam o prehrani više nego u prvih 25 godina svojeg života. Oduvijek sam osjećala kako hrana koju jedem na neki način opterećuje moj organizam. Nakon svakog obroka imala bih probavne tegobe (nadutost, bolovi u želucu i crijevima) te bih se osjećala umorno. Hrana koju sam tada jela bila je tradicionalna hrvatska prehrana bazirana na žitaricama, mesu, mliječnim proizvodima i povrću kao prilogu.

S obzirom da je to bio određeni standard s kojim sam odrastala nisam puno razmišljala o svojim problemima niti o promjeni prehrane, sve dok nisam dobila dijagnozu multiple skleroze. Nakon početnog šoka i straha za budućnost brzo sam shvatila da moram promijeniti navike koje mi ne služe kako bi svojem tijelu pružila priliku za većim zdravljem.

Prehrana je bila prva logična stvar na koju sam mogla i htjela utjecati. Prvih godinu dana sam posvetila vegetarijanskoj prehrani i promatrala reakcije mog tijela. S obzirom na dermatitis koji sam vukla još iz djetinjstva, a koji se u tih godinu dana pojačao, smatrala sam kako taj tip prehrane ipak nije u potpunosti pogođen za mene.

Nakon toga su me moja želja za zdravljem i daljnja istraživanja dovela do paleo prehrane. Polako sam se prebacivala s jednih namirnica na druge, a nakon izbacivanja glutena i mliječnih proizvoda uočila sam kako se moj dermatitis smanjuje.

U tom trenutku sam bila u potpunosti zaintrigirana i odlučila sam iskušati paleo prehranu namijenjenu autoimunim bolestima tzv. AIP. Prelaskom na taj način prehrane osjećala sam se odlično, a moj se dermatitis u potpunosti povukao. AIP mi je omogućio da raspoznam točno one namirnice koje odgovaraju tj. ne odgovaraju mojem tijelu. Kada bih pojela nešto što mom tijelu ne odgovara imala bih probavnih problema ili bi se pojavio moj vjerni pokazatelj dermatitis. Tada sam mislila kako će AIP riješiti sve moje zdravstvene tegobe, međutim shvatila sam da je prehrana samo jedna od stvari koje mi mogu pomoći.

S obzirom da sam uočila intoleranciju na neke od dopuštenih AIP namirnica odlučila sam polako ispitati što bi od ostalih moje tijelo prihvatilo. Provela sam godinu i pol na strogom AIP-u nakon čega sam polako počela uvoditi namirnice za koje sam intuitivno smatrala kako mi neće škoditi.

Danas stvaram prehranu za sebe i jedem namirnice koje niti ne pripadaju paleo prehrani, međutim znam da odgovaraju mojem tijelu te ih zbog toga sa zadovoljstvom prihvaćam. Moja faza istraživanja još uvijek traje, ali sada mogu vrlo brzo i jasno odrediti što je za moj organizam dobro, a što nije.

AIP je utišao svakodnevnu uzbunu koja se palila u mom organizmu te omogućio mojem tijelu signalizaciju samo onda kada je to potrebno.

Maja