Moja priča započela je prije 7 godina kad sam krenula na fakultet. Tih godina stanje mi je povremeno bilo relativno u redu, ali me stalno pratio osjećaj iscrpljenosti, bezvoljnosti i nadutost.

Jednog dana na lijevom pazuhu pojavio se mali prištić koji je s vremenom prešao u apsces veličine golf loptice. Završila sam kod doktora koji je okrivio dezodoranse, stickove i brijanje te dijagnosticirao upalu znojne žlijezde. Dobila sam terapiju antibioticima i preporuku za kirurški zahvat izrezivanja izrasline. 

U početku dijagnozu nisam smatrala strašnom jer mi je tako bilo predstavljeno, unatoč tome što su se povremeno javljale upale. Posljednje tri godine stanje se naglo pogoršalo. Ponovno završavam kod kirurga koji mi unatoč snažnoj upali, na živo i bez anestezije opet reže nesretni lijevi pazuh. Prepisali su mi jače antibiotike i poslali me doma. Nalazi su bili uredni ako zanemarimo nedostatak željeza.

Neprestani bolovi koji su bili prisutni nakon terapije antibioticima i kirurške intervencije ponukali su me da pobliže istražim o čemu se zapravo radi. Shvatila sam da patim od “Hidradenitis suppurativa  iliti acne inversa“ koja se manifestira  poput prištića, bolnih kvrga, čvorova ili apscesa. Najčešće se javlja na područjima  tijela bogatim apokrinim žlijezdama, gdje je izraženiji kontakt kože o kožu, odnosno najjače trenje. Niska razina informiranosti o ovoj kožnoj bolesti često dovodi do krive dijagnoze pa se karakterizira kao infekcija potkožja. U mojem slučaju to je dovelo do još većih simptoma te je bolest sama po sebi uznapredovala. 

Obišla sam razne dermatologe, travare te ljude koji su tvrdili da znaju o čemu se radi, ali ništa nije pomagalo. Nastavila sam istraživati na svoju ruku i u stranim izvorima pročitala da velik broj ljudi prehranom ublažava simptome ili ih čak u potpunosti eliminira. Radilo se o  autoimunom paleo protokolu (AIP), prehrani za osobe koje pate od autoimunih bolesti. 

Čitajući još više odlučila sam prijeći na prehranu i vidjeti hoće li i meni pomoći. Strani izvori su bili vrlo korisni ali sam tražila hrvatske autore koji govore na tu temu. Šokiralo me koliko malo literature postoji na temu autoimunih bolesti i eliminacijske prehrane. Među prvim rezultatima prema iskustvu i recenzijama bio je Autoimuni nutrivor – priručnik i kuharica bez alergena, autorica Ivane Zovak i Petre Krolo. Odlučila sam kupiti knjigu i to je najbolja odluka koju sam donijela. Oduševila sam se s receptima koje i dalje svakodnevno koristim jer su prilagođeni za naše podneblje kao i “laičkim“ načinom objašnjavanja nastanka autoimunih bolesti. Knjiga nudi korisne savjete i daje uvid u stvarni život autorica i kako su se one snašle, što koristiti, a što ne. 

Prelazak na AIP  prehranu zahtijevao je mnoge promjene u mom životu. Ukidanje većinu namirnica koje sam svakodnevno koristila poput jaja, brašna (pirovog) , žitarica, orašastih plodova itd. Prema autoricama prelazak može biti postepen, odnosno postupno se mogu ukidati sve “zabranjene” namirnice ili se može odjednom promijeniti prehranu. 

Uzela sam si dovoljno vremena kako bih proučila kako pripremati određena jela, gdje kupiti domaće mesne proizvode, voće i povrće te odredila tjedni meni koji mi je u početku puno pomogao u lakšem snalaženju. Svi savjeti odlično su sročeni u knjizi, baš kao i preporuke oko spremanja i pohranjivanja hrane, kako čitati deklaracije na proizvodima, planirati odmor i prehranu ( što mi je u ljetnim mjesecima zaista pomagalo)…

Dojmilo me je osvrt na psihičku komponentu i to mi je puno pomoglo. Često kada smo bolesni, zaboravljamo koliko htjeli mi to ili ne, stres i ostali životni čimbenici snažno utječu na naše zdravlje. Umjesto odlaska na kave, koje sam prije stalno prakticirala (na AIP-u sam kavu zamijenila cikorijom) krenula sam u prirodu, vožnje biciklom, dugačke šetnje i slično. Mijenjanje životnih navika nije mi uopće teško palo. Već nakon prvih par dana na prehrani osjetila sam određena olakšanja. Primjerice nadutost je nestala, imala sam višak energije, pozitivno razmišljanje, ugodniji san. Nakon mjesec dana osjetila sam postupno popuštanje bolova u rukama, mogućnost mobilnosti istih. Uz prehranu sam prilagodila i suplemente. Iako sam na prehrani tek dva mjeseca vidim ogromne pomake u svojem životu i svojem zdravlju. 

Prehrana nosi mnoge žrtve sa sobom, ali ja sam presretna što sam nakon pronašla pravo rješenje. Svi koji pate od autoimunih bolesti znaju koliko je ponekad teško obaviti i najjednostavnije stvari. Zahvaljujući iskustvu i znanju autorica, danas mogu dići ruke bez boli i osjećam se odlično. Proces s eliminacijskom prehranom nije kratak, ali je najbolje i najučinkovitije rješenje jer ne rješava samo simptome nego i sam uzrok bolesti.

Doista iz sveg srca zahvaljujem autoricama na ovoj predivnoj knjizi!

Hvala Vam!!

Marija Božić