5 najčešćih isprika zašto je autoimuni protokol ‘težak’

5 najčešćih isprika zašto je autoimuni protokol ‘težak’

NAPOMENA: Ljudima koji imaju povijest poremećaja u prehrani preporučujemo potražiti stručnu podršku prije nego se upuste u restrikciju hrane.

Zaboravimo moje prvo iskustvo kad nisam znala u što se upuštam i što sve podrazumijeva autoimuni protokol.
Bilo je 100 puta teže, ali unatoč tome sam bila dosljedna.
Danas mi je totalan izazov napraviti #aipreset
Zato što sam onda bila očajna i spremna na sve, a sada imam posebno dobre isprike za odustajanje?
Nemam. Nije mi dovoljno loše da napravim ono što je ‘teško’, ali ispravno. #budimorealni Dobra isprika zlata vrijedi, osim ako te to košta zdravlja.

Slijedi popis isprika, ne nužno po učestalosti.

1. LOŠA PRIPREMA
Bez dobre pripreme, nema šanse da ćeš se uspješno pridržavati protokola. Nema čak ni teoretske šanse. Priprema podrazumijeva educiranje o onome što namjeravaš provesti (eliminacijski protokol) i jasno postavljanje ciljeva i razloga zašto to radiš?

Praktičan dio pripreme uključuje planiranje obroka (svih obroka, uključujući grickalice i deserte ako ti to treba da izguraš dan), kupovinu namirnica i pripremanje hrane za tjedan. U subotu možeš obaviti nabavku, staviti kosti da se kuhaju, a u nedjelju izdvojiti par sati da napraviš nekoliko obroka koji mogu stajati ili se mogu zamrznuti.

Ako nisi osoba od kuhanja unaprijed, napravi meni za taj tjedan tako da točno znaš što ćeš koji dan kuhati, pronađi recepte i pripremi sve drugo što ti je potrebno kako ne bi nepotrebno gubio/la vrijeme.

2. NEDOSTATAK VREMENA
Mnogima je upravo ovo glavna izlika i u potpunosti razumijem da imaš cijeli popis aktivnosti kojima bi se radije posvetio/la umjesto da satima razmišljaš, nabavljaš i pripremaš hranu.

Prije pojave bolesti, zdravlje i energija se podrazumijevaju do te mjere da ih uzimamo zdravo za gotovo. Hranjenje, spavanje i vježbanje su temelj zdravlja za koji nemamo vremena. Vrijeme koje ćemo sada uštediti hraneći se usput i izbjegavajući vježbanje, kasnije ćemo potrošiti na obilaženje doktora i rađenje pretraga.
Ne treba ti to. Puno je zabavnije jesti nešto fino nego čekati red u zdravstvenoj ustanovi.

Sve dobre navike koje nismo usvojili vratit će se kao životna lekcija, unatoč svim ‘važnijim’ obavezama koje će i dalje postojati.

Međutim ako na kraju dana nemaš vremena za sebe i sam/a ne odlučiš da je vrijeme za poslagivanje prioriteta, nitko drugi to neće učiniti za tebe.

3. PREVISOKI CILJEVI
Nemoj SVE izbaciti odjednom i okrenuti život naopako. Ako piješ velike količine kave ili jedeš šećer svaki dan, nerealno je očekivati da ćeš to eliminirati snagom volje.
Nađi dovoljno dobre zamjene prije nego se odvažiš na cijeli autoimuni protokol i postepeno prati kako organizam reagira. Ono što preporučujemo jest usvajanje jedne navike koja će za sobom povući sve druge.

4. NEPOZNAVANJE SAMOG SEBE
Recimo da si se odlučio/la na protokol prije nego si napravio/la pretrage.
Ne znaš u kakvom ti je stanju organizam, koliko je šećer u krvi stabilan, u kojoj je fazi kortizol itd. Sve to može utjecati na to da se u trenutku pretvoriš u mahnitu zvijer koja će prekršiti autoimuni protokol samo da bi nakon toga upala u začarani krug krivnje.

Čak i ako sve to znaš i totalno pripremljeno krećeš u avanturu, susrest ćeš se sa snažnim porivima da pojedeš nešto što je privremeno eliminirano. Ako si ikada pušio/la pa prestao/la, onda znaš kako snažan može biti taj osjećaj. Ali on prođe. Uvijek prođe. Diši i popij malo vode pa preusmjeri pažnju i misli na nešto drugo.

5. NE PRAĆENJE NAPRETKA
Odlučilo/odlučila si testirati autoimuni protokol, ali nisti napravio/la pretrage prije protokola, nisi se izvagao/la, izmjerilo/la i pofotkalo/la iz svih uglova i sasvim sigurno nisi spreman/spremna svaki dan popisivati sve što si pojeo/la. Kako ćeš onda znati da se išta događa i s čim ćeš se usporediti?

Ne praćenje napretka jedna je od najvećih greški koje možeš napraviti, jer ćeš zaboraviti detalje. Jednom kad se izvučeš iz mraka i prođe vrijeme, nećeš se moći točno sjetiti di si bio/bila i kako je to izgledalo. Osim što je napredak važno pratiti zbog motivacije, bit će  puno lakše osvrnuti se i donijeti zaključke kada ćeš tražiti uzrok svojim simptomima i dijagnozama.

Ukratko, nema isprike!

Zapravo, baš me zanima tvoja isprika. Ostavi komentar ili pošalji mail, ful sam znatiželjna.

Ova objava ima jedan komentar

  1. Pingback: URL

Odgovori